INTERVJU S UČENICOM DOROTEOM PAVIŠIĆ

Ovaj tjedan smo na kratak razgovor pozvali našu učenicu osmog razreda, Doroteu Pavišić. Dorotea je dugo živjela u Austriji, a prošle godine se sa svojom obitelji vratila živjeti u Bol. Željeli smo saznati više o njenom školovanju i životu u Austriji te životu u Hrvatskoj. Dorotea je rado prihvatila poziv za intervju i odgovorila na sva naša pitanja.

1.  Dorotea,  nova si učenica u školi, možeš li nam reći nešto o sebi.

Zovem se Dorotea, odrasla sam u Austriji, imam 14 godina, tata mi je Boljanin.

2.  Koliko si godina provela u Austriji?

8 godina.

3. Kako je ići u školu u Austriji, a kako u Hrvatskoj?

Tamo je strože, tamo ideš 4 godine u Osnovnu školu, a zatim biraš gimnaziju ili drugu srednju školu kao što je kreativna škola za djecu koja lošije uče. Ovdje je u školi mnogo blaže. Za vrijeme korone mi je bilo najgore zato što smo se trebali testirati svaki dan. Fiziku, Povijest i neke druge teže predmete smo dobili tek u 6. ili 7. razredu. Drago mi je što tamo ima mnogo opcija za strane jezike, npr. talijanski, španjolski, latinski, francuski.

Tamo bi nam na primjer iz Njemačkog dali debelu knjigu za čitanje, i ako te prozove, a ti ne znaš učitelj ti daje minus, to jest peticu (naša 1). Nije bilo organizirane dopunske i dodatne nastave. Učiteljica matematike bi davala slabijim učenicima test od 4 boda i on bi im mnogo pomogao da isprave ocjene. Jako je šašavo to što su ocjene isto od 1 do 5 kao kod vas, ali 1 je odličan, a 5 nedovoljan.

4. Koliko ti je trebalo da naučiš Njemački?

Osnove sam naučila u godinu dana, a ostalo oko 3 ili 4 godine.

5. Je li ti drago što si se vratila u Hrvatsku?

Naravno, ne mogu vjerovati da sam se vratila ovdje. Svi su me pitali kako to da iz Austrije, iz Salzburga, dolazim živjeti u Hrvatsku jer je uobičajeno da Hrvati odlaze u Austriju i Njemačku. Draže mi je živjeti u malom mjestu jer je manje ljudi i mirnije je. Puno više izlazim s prijateljima ovdje u Bolu nego što sam izlazila u Salzburgu jer je to veliki grad i roditelji djecu ne puštaju same vani. Bol mi je najdraže mjesto od svih na Braču, baš je posebno. Ovdje sam išla u dječji vrtić pa znam mnogo sedmašica i s njima sam se družila preko ljeta kad bih dolazila na odmor.

6. Nedostaje li ti  Austrija?

Iskreno, ne. Za Božić sam bila u Austriji i uopće se nisam osjećala ugodno kao što sam se osjećala prije. Super je za posjetiti Austriju kao turist, ali je ljepše živjeti u Bolu.

7. Čuli smo da si pristupila školskom natjecanju iz Njemačkog jezika i pozvana si na županijsko natjecanje iz Njemačkog jezika. Na županijskom natjecanju si osvojila 2.mjesto u svojoj kategoriji. Čestitamo! Jesi li ponosna na svoj rezultat?

Iskreno, mislim da je moglo bolje. Ponosna sam, ali sam razočarana jer mi je falilo pola boda. Ali zato sam jako ponosna na curu koja je osvojila 1. mjesto.

8. Tko te potaknuo da se prijaviš na natjecanje?

Roditelji.

9. Što bi poručila drugim učenicima, zašto sudjelovati na školskom natjecanju?

To je dobro iskustvo, da ja nisam išla na to ne bih upoznala nove ljude i naučila nešto novo.

10. Možeš li nešto reći za kraj?

Drago mi je što ste me pozvali na ovaj intervju. Nitko me nikada nije pozvao na intervju i ovako ispitivao. Hvala što ste me pozvali.

Zahvaljujemo Dorotei što nam je dala priliku da ju intervjuiramo. Važno je spomenuti da je njezina vršnjakinja, učenica 8.razreda, Dora Okmažić, također pozvana na županijsko natjecanje iz Engleskog jezika. Ovim putem čestitamo i njoj i pozivamo sve učenike da sudjeluju u školskim natjecanjima jer je to izvrsno iskustvo.

Pišu: Ema Palavra i Tara Ratković

Foto: Tara Ratković