Omiljeni učitelj Ico odlazi u mirovinu
Na žalost mnogih generacija, jedan divan učitelj likovne kulture, Ivo Ivelić, zvan Ico, završava jedno umjetničko poglavlje svog života. Nadamo se da će se u novom poglavlju još više ostvariti. S njim bi se dalo razgovarati cijeli dan, ali imali smo vremena samo za par pitanja.
- Recite nam nešto kratko o svom školovanju.
„Rođen sam 1957. u Splitu gdje sam završio osnovnu školu i jedan dio srednje. Drugi dio srednje sam završio u Ljubljani, za grafičkog dizajnera. U Sarajevu sam završio slikarstvo na umjetničkoj akademiji. ˮ
2. Tko Vam je tada bio uzor?
„Imao sam susjeda koji je bio slikar i u njemu sam vidio uzor.
3. Jeste li kao dijete voljeli umjetnost, crtanje, slikanje…?
„Čim sam prvi put uzeo olovku u ruke, crtao sam uglavnom sličice iz raznih romana.ˮ
4. Biste li istaknuli neki zanimljiv događaj sa svojim učenicima?
„Imao sam puno zanimljivih priča sa učenicima, ali jedna od zanimljivijih je bila ekskurzija na kojoj su dica bila u onim godinama kad su prilično „živahnaˮ. Na toj ekskurziji se dogodilo da je učenik uze taksi za Dubrovnik. ˮ
5. Da niste učitelj likovnog, što biste drugo radili u životu?
„Vjerojatno bih bio slikar!ˮ
6. Znate da ste omiljeni nastavnik u školi. Što biste voljeli da odnesemo u život, a da se tiče Vašeg predmeta?
„ Volio bih da izbjegavate u crtačkom izražavanju srca, miki mause… (kič). Kad budete putovali, posjećujte muzeje.“
7. Nakon koliko godina odlazite u mirovinu?
„Nakon 38 godina.“
8. Gdje ste sve radili? U kojim školama?
„ Radio sam u OŠ Supetar, OŠ Milna i OŠ Bol.“
Profesore, nemojte nas zaboraviti jer mi Vas sigurno nećemo! I zapamtite, učitelj kojeg djeca vole i o kojem djeca pričaju ispunio je svoj zadatak i vječno našao dom u njihovim sjećanjima.
Miriam Cvitanić i Vanesa Akrap
